Dana 03.10. održana je prva fokus grupa sa predstavnicima Sekretarijata za kulturu, sport, mlade i socijalno staranje ispred kog su sastanku prisustovali, Maja Radojičić i Ivana Kostić.
Povod sastanka je kreiranje novog lokalnog akcionog plana koji bi trebalo da bude usvojen krajem godine jer je stari istekao 2015.
U istraživanje mišljenja mladih uključeno je oko 70 mladih ljudi različitog uzrasta. Lokalni plan akcije treba da sadrži mišljenja mladih ali i da se prilagodi standardima međunarodne zajednice.
Cilj održanih sastanaka sa mladima je procjena stanja u živom razgovoru a obuhvaćene su, srednje škole, nezaposleni mladi, mladi sa invaliditetom i sl. Upitnik se sastoji od 13 pitanja, na koja mladi treba da odgovore.
1. Na koji način ocjenjujete položaj mladih?
Položaj mladih u društvu je bolji, veće prihvatanje osoba sa invaliditetom, jer se oni više priključuju različitim udruženjima. Takođe smatram da je pasivnost problem važniji od svih pa čak i nasilja i bolesti zavisnosti.Dešava se pomak u razvoju svijesti, povećana je pristupačnost objekata jer su na nekim stavljene rampe ali su npr.objekti za izlazak još uvijek ne pristupačni licima koji su korisnici kolica.
Na polju obrazovanja dešava se diskriminacija na ličnom nivou od strane profesora ali je odnos sa kolegama dobar. Na Filozofskom fakultetu je bio pokušaj da se pokrene akcioni plan koji se odnosio na sve studente ovog fakulteta ali nije zaživio. Postoje takođe razlike između ispitivanja studenata sa i bez invaliditeta a glavni problemi su, nedostatak prakse, profesori traze citiranje i omalovažavaju studente. Postoji strah od izlaska na ispit zbog ponovne diskriminacije.
2. Koliko su mladi zainteresovani za ono što ne moraju?
Problem je opšta pasivnost mladih koja ide do te mjere da se ne bore za sebe i ne suprotstavljaju se, čak i na nepravedno ocjenjivanje i nekorektno ponašanje.
3. Koliko mladi insistiraju na pravima starih, pitanjima kulture i poezije npr?
Prisutno je nezadovoljstvo i zbog toga masovni odlasci u veće gradove, a mladi upisuju fakultet zbog lakšeg pronalaskka posla a ne zbog ljubavi prema toj struci.
Koliko su mladi pasivni svijedoči i to da je za fokus grupe sa srednjoškolcima objavljen oglas za 110 lica a prijavilo se 80, jer ostalih trideset jednostavno nema na birou. Mladi biraju lakši put do postizanja ciljeva, upisuju fakultete zbog sasvim drugih razloga(odlazak u Ameriku npr.).
4. Koliko je mladih zainteresovano da ide u organizacije a da ne ma finansijske koristi?
Odgovor je obbično da im niko nije rekao i da nema koristi od toga. Mladi veoma malo čitaju, čak ni ono što im je obavezno, jer se najviše cijeni popularnost pročitanih sadržaja.
5. Koliko su mladi upućeni i politički angaažovani?
Sve zavisi od porodice iz koje dolaze a dosta se njihov politički stav formira u srednjoj školi jer vršnjaci imaju uticaj na njih. Pojedinac je prilagođava da ne bi bio odbačen. Mladi pokušavaju da se pojedinačno odupru uticajima ali time rizikuju da budu socijalno isključeni i nepopularni.
Kada je u pitanju humanost mladih imamo puno suprotnih primjera npr.nasilje u školama nasuprot donacija organa pa se stoga ne moze kreirati realna slika. Tri najveća problema koja pogađaju mlade su: odbačenost, nasilje i siromaštvo. Mladi često ne znaju a i nemaju kome da se obrate te bi trebalo povećati medijsku promociju koja ima za cilj informisanje mladih. Idealan profil mlade osobe sadrži sledeće osobine: humanost, visoko obrazovanje, volonterizam i medijska aktivnost.
6. Kako mislite da se mladi danas informišu?
Uglavnom preko društvenih mreža i medija, imaju veliko povjerenje za ono što nađu na internetu. Veoma je značajna uloga nastavnika i profesora u sistemu informisanja ali problem je loša edukacija profesora i nedostatak vremena. Mislim da su ranije generacije imala drugačija shvatanja, učenici su se trudili, nisu toliko zavisili od profesora, imali su više inicijative i motivacije a štola je bila tu da nadomjesti ono što porodica nije uspjela. Mladi imaju slobodu koju tehnologija pruža ali imamo i pasivnost i to da mogućnosti ne umijemo sami da nađemo. Društvene mreže su stvorile otuđenost među mladima i lažan prikaz stvarnosti. Mogu da iskonstruišu šta god žele. Nemaju inicijativu koju bi mladost trebala da nosi sa sobom, mladi su prepušteni stihiji društva koje je puno nedostataka a porodica i škola gube značaj. Niko ne razmišlja svojom glavom nego guta ono što mu je plasirano.
7. Koliko su mladi zadovoljni kulturnom ponudom grada i šta je to što fali?
Najpoznatija manifestacija u gradu „Bedem fest“ nije pristupačan za OSI, dok „Lejk fest“ jeste. Treba podsticati obilazak bioskopa. Dobro je da su mladi svijesni da im nedostaje praksa i da teže ka interaktivnoj nastavoi. Potrebno je uticati da se usmjeravanje u srednje škole i fakulteter ne vrši na osnovu odabira driuštva a ta odgovornost je na porodici
8. Kkako mladi provode slobodno vrijeme?
Uglavnom na društvenim mrežama i u ilascima.
9. Koliko su mladi svijesni zdravog uticaja sporta?
Planinarenje je postalo popularno ali mladi su ipak nedovoljno informisani o sportskim aktivnostima. Mogle bi se postaviti vještačke stijene i biciklističke staze. Školske sportske aktivnostikoje su nekada bile aktivne su potpuno izumrle.
10. Kakav je položaj mladih u oblasti zapošljavanja?
Mladi se vrlo malo angažuju u traženju posla, više čekaju neki određeni ili za neke postove smatraju da nisu „njihov nivo „ . Problem je promocija pojedinih poslova od strane poslodavaca a li treba paziti u kom periodu se mladi informišu od tome. Najbolje u osnovnoj školi. Preporuka je da se realiuju određeni vidovi prakse kako bi mladi shvatili da treba da se pokažu, uključe i angažuju. Zaposleni mladi treba da traže svoja prava ali i da imaju ideje kojih uglavnom nema. Najbitnije im je da odu u inostranstvo i da imaju novca. Poslodavci imaju problem da nađu dobre radnike.
Tri prioritetne oblasti LP. Su: obrazovanje, zapošljavanje i kultura.
Pitanje koje treba uvrstiti je kako mladi gledaju na OSI.